Op�e upute, nagrade, razno...
SF/fantasy vijesti
Novi broj
Stari brojevi
SF/fantasy udruga
SF/fantasy konvencija
SF/fantasy pisci, arhive, mre�ne novine...
English page
Samo tekst
E-mail
Netscape Navigator Microsoft Internet Explorer
Opera 3.5
Via Galactica #14
Prethodni tekst

(c) Vlatko Kiefer


Kevin L. Donihe

Preuzimanje velera�unala

Prijevod: Krunoslav Gernhard

Kevin L. Donihe (www.angelfire.com/tn/kldwriter) autor je preko 100 pri�a objavljenih u raznim ameri�kim, kanadskim i engleskim ZF �asopisima, a urednik je i Bare-Bone magazina, koji objavljuje stra�ne pri�e. Evo nam jedne, ne tako stra�ne, ali zanimljive...


Scena: savr�eno predgra�e. Sve ku�e jednako izgledaju, ali to je u redu. Moja je �ena pored mene, dr�i kamkorder - isti onaj �to je skupljao pra�inu dok nisu do�li blizanci. To je bilo prije manje od tri godine. (Ne �elim ni misliti o tome koliko smo video-vrpci potro�ili na njih dvoje.) No, dobro. Nije bitno. �ivot je dobar; sve su stvari savr�ene. Miris ro�tilja je u zraku. Podsje�a me na moje djetinjstvo.

...

Scena: seoska farma. Moji su roditelji proveli svoj bra�ni �ivotni vijek u toj malenoj ku�i. Tata se brine o ro�tilju, a mama u kuhinji mije�a smjesu za kola�, po�ivali u Gospodinu. Jo� ih uvijek mogu vidjeti. �ak bih mogao dotaknuti mamu, ako bih htio. Tako je blizu. Zasad, samo gledam. Nekad je bolje tako.

...

Scena: tamna spava�a soba. Moja �ena. Ja. (Golema je razlika izme�u jebanja i vo�enja ljubavi.) �ekaj? Vjerujem da je to bio �in za�e�a. Jo� devet mjeseci i imat �emo blizance. Ponekad je tako zabavno samo sjediti i gledati.

...

Scena: savr�eno predgra�e. Sve ku�e jednako izgledaju, ali to je u redu. Moja je �ena pored mene, dr�i kamkorder - isti onaj �to je skupljao pra�inu dok nisu do�li blizanci. To je bilo prije manje od tri godine. (Ne �elim ni misliti o tome koliko smo video-vrpci potro�ili na njih dvoje.) No, dobro. Nije bitno. �ivot je dobar; sve su stvari savr�ene. Miris ro�tilja je u zraku. Podsje�a me na

antisepti�ni hodnici

moje djetinjstvo.

...

Ne�to nije u redu. Ovdje sam bio.

...

Scena: seoska farma. Moji su roditelji proveli svoj bra�ni �ivotni vijek u toj malenoj ku�i. Tata se brine o ro�tilju, a mama u kuhinji mije�a smjesu za kola�, po�ivali u

CD ROM

Gospodinu. Jo� ih uvijek mogu vidjeti. �ak bih mogao dotaknuti mamu, ako bih htio. Tako je blizu. Zasad, samo gledam. Nekad je bolje tako.

No, kad bi samo prestali treperiti.

...

Scena: tamna spava�a soba. Moja �ena. Ja. (Golema je razlika izme�u jebanja i vo�enja ljubavi s ispikseliziranom �enom.)

Bo�e, htio bih da se ona izo�tri. �to je to s njom? Kako �emo ikad imati blizance, ako ona nastavi izgledati neljudski?

Nekad mrzim gledati.

...

Scena: (Sad je druga�ije. Nisam ovo vidio prije. Znam li za�to?) Premjestili su nas u sobe (vi ste prosje�ni, svjetovni) s iglama u rukama (beskorisni u svijetu koji vi�e ne treba ravnote�u izme�u socijalnih i intelektualnih kasta) u stomacima (dat �emo vam �to trebate - savr�en �ivot potpunog samozadovoljstva) bez odje�e (�to je va� soj oduvijek �elio - postojanje bez mi�ljenja).

Idite spavati. Pustite da velera�unalo preuzme.

...

To nije dio moga

programiranog

pam�enja.

Gdje su ro�tilji, moja obitelj, kamkorder?

...

Aha, tu su. Dobro.

...

Scena: savr�eno predgra�e. Ku�e nisu sve dobro u�itane, �to je pomalo zbunjuju�e. Moja je �ena uz mene, dr�e�i zamu�enu to�ku za koju pretpostavljam da je kamkorder. (Kog bi vraga ne bi bio. Nisam li pro�ivio ovu scenu nekoliko tisu�a puta?)

Gle, blizanci su ovdje! Jedan nema glavu.

"Prokletstvo! Ho�e li netko, molim, poku�ati popraviti to u�itavanje! "

Ljudski glas? Ja sam jedini �ovjek ovdje.

...

Scena: �udna mje�avina boja i to�aka. Mogu �uti glasove, ali su iskrivljeni. Ne moram vidjeti da bih znao da moj nepostoje�i tata brine o ro�tilju, a da je mama u kuhinji, mije�aju�i smjesu za bogomoprokleti kola�.

...

Scena: tamna soba. Moja �ena. Ja.

O, vidi ti to. Jebem lo�e u�itanu slikovnu datoteku.

...

K vragu s tim.

...

Svijetlo pr�i duboko kad niste otvorili o�i �etiri godine. Igle nisu ba� ugodne, ali kroz izmaglicu mogu vidjeti grupu ljudi. Lupaju po tipkovnicama i izvikuju u�urbane zapovijedi. Zabavno je gledati tako va�ne sobe kako tr�e uokolo, vri�te�i o�trim pani�nim glasovima. Mogu vidjeti njihov znoj, �ak i ovako iz moje �eli�ne kolijevke. Mora da su - recimo - trideset stopa udaljeni? (Jesu li upla�eni jer mi vi�e ne daju ono �to misle da �elim ili se boje jer znaju da je promjena u zraku?)

Mislim da �u se samo mirno odmarati ovdje. Zasad. �ini mi se da ostali (a ima nas mnogo) nisu napredovali koliko ja.

Ali ho�e.

Uskoro.

 


Prethodni tekst