Konačno jedna uistinu svježa naslovnica. Autor je Slava Fedorov. No, ja još uvijek navijam za pulp naslovnice. Recimo Žiljakove.

Ova Futura je siromašna magazinskim sadržajima - uz ekstremno kratki uvodnik, u Futuru sa stali samo Macanov Bočko (u kojem se, nakon više od 15 godina, pojavljuje Bočica), osvrt Gorana Marinića na "Ja, robot" i gejmerska rubrika Ranka Marinića "I oni su naši".

Budući da su magazinski sadržaji ovaj put izostali, ova Futura obiluje (dobrim) pričama.

Robert Sheckley: Na Zirn nitko ne pazi, palača Jenghik u plamenu, Jon Westerley mrtav

Izvrsna zafrkancija na starinske space opere. Nema smisla prepričavati što je sve Sheckley uspio ugurati na samo pet stranica - ovu priču morati pročitati sami.

Connie Willis: Baš kao davno pr'je

Još otkad sam 1996. u 50. broju Future pročitao "Coppeliusovu trgovinu igračkama", kratku piču Connie Willis u stilu Zone sumraka (ali kvalitetom puno iznad te serije), razveselim se svaki put kad u sadržaju vidim njenu priču. Vjerojatno sam zbog takvih, prevelikih, očekivanja bio nesretan tijekom prvih nekoliko stranica ove novele. Posebno me živcirala činjenica da se radnja razvijala gotovo isto kao u filmu "The Day After Tommorow". No, radnja je brzo krenula svojem tokom, a na površinu je isplivala i fantastična karakterizacija likova i vrlo ugodan Willisičin humor. Najbolja priča u ovom broju Future.

Geoff Ryman: Imaju nemaju

Hm. Nešto mi nedostaje u ovoj priči. Možda to što je ne doživljavam dovoljno spekulativnom? Budućnost kojm se bavi toliko je bliska i moguća da joj - po mom mišljenju - nije mjesto u žanru spekulativne fikcije. Druga stvar koja mi nedostaje su točke A, B i C kojih u radnji nema.

Eric Frank Russel: Jako puno moći

Simpatična priča iz 1953, čiju vrijednost nimalo ne umanjuje predvidljivost.

Maia Pleiades: Dijete besmrtnosti, 2. dio

Uh. Ova novela je glavni krivac za veliko kašnjenje prikaza ovog broja Future. Pokušao sam je čitati u tišini svoje sobe. Pokušao sam s glazbom u pozadini. Pokušao sam ujutro. Pokušao sam popodne. Pokušao sam navečer. Pokušao sam u tramvaju. Pokušao sam na tisuću načina. Ali jedini koji je urodio nekakvim plodom bio je onaj pred spavanje - ne sjećam se kad sam tako lako zaspao, kao nakon dvije stranice Djeteta besmrtnosti. Ne usuđujem se reći da je priča loša - to ne bi bilo fer, jer je nisam pročitao pa nemam pravo davati komentare. Mogu reći samo to da je nešto u toj priči (ili barem u prvih 10 stranica) potpuno nekompatibilno s mojim ukusom i poimanjem književnosti.

Jako dobar broj Future. Čak tri vrlo dobre priče (Sheckley, Willis i Russel) ovu Futuru stavljaju među kvalitetnije u zadnjih nekoliko godina.

Bojan